Trbušni ples je zapadnjački naziv za stil plesa koji se razvio na Bliskom i Srednjem istoku. Također ga zovu i orijentalni ples, oryantal dansi (turski za ples istoka), raqs sharqi رقص شرقي (arapski za ples istoka) ili raqs baladi (također arapski, ali za narodni ples).
Trbušni ples je jedan od najstarijih društvenih plesova. On je spoj mnogih plesnih stilova (većina su nacionalni narodni plesovi) i njegovo točno porijeklo je teško odrediti. Pokušava se objasniti različitim teorijama.
Najprihvaćenija je teorija da potječe iz obreda štovanja ženskih božanstava, točnije sumerske božice Inanne (Babilonci su je zvali Ištar). Žene su bile svećenice i plesale su kada bi izvodile rituale u kojima su kroz ples obožavale svoju božicu. Inanna je bila božica strasti, ljubavi, plodnosti i rata, najsavršenija i najljepša od sviju. Rat su zvali "ples Inanne". Iskopine stare tisućama godina, iz doba Sumerana nađene na području današnjeg Iraka (tadašnjeg Uruka), prikazuju žensku figuru naglašenih bokova i grudi te podupiru ovu teoriju. Žene su očito imale visok položaj u božanskoj strukturi religije tadašnjeg društva, i to zbog osobine plodnosti, a trbušni ples slavi upravo plodnost. Stezanje trbušnih i zdjeličnih mišića ukazuju na jaku vezu s "ponašanjem" ženskog tijela tijekom trudova i poroda. Ples je bio poznat Babiloncima, Sumeranima, Egipćanima, Mikenjanima, Perzijancima i Grcima. 1628. godine prije Krista, bila je velika erupcija vulkana na Santoriniju u Grčkoj koja je uništila mikensku civilizaciju. Preživjeli su iz okolnog područja bježali u velikim migracijama i tako širili svoju kulturu, pa tako i ples. Možda je bio nošen na istok prema Afganistanu, a onda prema sjevernoj Indiji; možda je putovao do rijeke Ind s Aleksandrom Velikim u 4.st. pr. Kr., a možda oboje...
Kakogod bilo, kroz mnoga tisućljeća, kroz uspone i padove velikih civilizacija i carstava, drevni ples je opstao i polako se razvijao.
Mnogi se slažu da su Romi ti koji su ples proširili i iznijeli u javnost. Oni su narod koji potječe iz sjeverne Indije, iz pokrajine Radžastan. Oko 5. stoljeća su se počeli seliti prema sjevernoj Africi i Europi. Između ostalog, uzdržavali su se plesanjem po gradskim ulicama i trgovima. To ostavlja jak utjecaj, pogotovo u islamskim zajednicama gdje su se žene smjele zabavljati samo u društvu drugih žena.
U Turskoj u 15. stoljeću, Romi su se smjestili u Istanbulu. Unatoč uvriježenom mišljenju da su plesačice plesale za muškarce i sultane, to nije istina. Naime, u tamošnjim haremima, javnim kupalištima i drugim društvenim sjedištima, romske trbušne plesačice bile su unajmljivane da zabavljaju žene. Te zabavljačke skupine zovu se chengi. Izgradili su umjetnički stil koji je korijen mnogih pokreta u današnjem trbušnom plesu. Složeni pokreti kukovima, shimmy-ji i različiti izrazi lica, kao i ples s velom ili činelicama, može se povezati sa romskim zabavljačkim skupinama, koji su ostale veoma popularni sve do kraja 19. stoljeća. Slabljenjem Otomanskog carstva, smanjuje se popularnost chengi zabavljača i polako se razvija trbušni ples kakav danas poznajemo kao turski stil trbušnog plesa.
Dio romskih plemena putovala su po Egiptu i Bliskom istoku i razvila vrlo popularan, tzv. ghawazee folklorni stil plesa koji je u svoje predstave uklopio svijeće i mačeve. Inače, ghawazee u prijevodu s egipatskog znači "osvajačice srca". Nastupi nisu bili više isključivo za žene. Dok bi one plesale ljudi bi im pod noge bacali kovane novčiće, pa se smatra da odatle potječe ukrašavanje plesne odjeće novčićima. Što je više imala novčića na svojoj odjeći to je bila bolja plesačica - novčići su označavali kao neki status među plesačicama. Od početka 19.stoljeća ghawazee u njihovim kazalištima na otvorenom počinju improviziranim izvedbama pokazivati turistima trbušni ples. 1798. godine u Kairo stiže Napoleon sa svojim vojnicima. Prvi put vidjevši ghawazee plesačice, Napoleonovi vojnici su ih prozvali Ciganskim plesačicama. Prema naredbi jednog generala 400 ghawazee plesačica Napoleonovi vojnici su uhvatili, zatočili, silovali te im odrubili glave i tijela im bacili u Nil. Nakon toga, Francuzi su otvorili javne kuće i prisili ghawazeejke da rade u njima. Od tada, pa sve do kraja 19. stoljeća Egipat je postao glavno trendovsko mjesto za bogataše iz zapadne Europe. Egipatske vlasti su tolerirale plesanje u javnosti jer su ubirale porez od plesačica, ali ipak su pritužbe i mišljenja religijskih skupina s vremenom nadjačale financijsku korist te je javni nastup ghawazee plesačica u Kairu zabranjen, a kazne za kršenje tog zakona bile su stroge. Kasnije je zabrana ukinuta i ples je vraćen u Kairo, ali je zabrana o plesanju u javnosti ostala. Plesalo se u zatvorenim prostorima i nastao je egipatski kabaretski stil. Na prijelazu stoljeća, europski turisti nadjenuli su mu naziv trbušni ples.
Kako su Europljani počeli više putovati, njihova fascinacija sjevernom Afrikom i Bliskim Istokom sve je više rasla. Francuzi su tiskali tisuće razglednica (koje su danas dostupne i na eBayu) inspiriranih plesačicama i istočnjačkom kulturom. Umjetnici kao što su Renoir, Matisse i Ingres oslikavaju haremske žene.
1893. godine Oscar Wilde u Londonu uprizoruje ˝Salome˝ , biblijski lik, koja je izvodila i zavodljiv ˝Ples sedam velova˝, a publika je bila fascinirana. Ipak, izvođenje drame je uskoro zabranjeno jer su njeni pokreti za tadašnja shvaćanja bili nečuveni. Kulturni fenomen nazvan ˝salomanija˝ počeo se širiti Europom, a dosegao je i Ameriku kada je plesačica sirijskog podrijetla, Little Egypt, nastupila na Svjetskom sajmu u Chicagu 1893.g. Njezini egzotični pokreti tada su bili smatrani raskalašenim, ali publika je ipak bila oduševljena. Njen orijentalni ples bio je oponašan od strane samozvanih trbušnih plesačica koje su ga prikazivale i izvodile na vulgaran način. Čak je i sama Little Egypt protestirala protiv izvrtanja trbušnog plesa kao umjetničke forme. Ovo je jedan od najranijih primjera kada je trbušni ples iz svojeg ravog smisla i izvornosti izmijenjen u potpuno drukčiju formu. Tako je plesačica Ayse Nana krajem 50.-ih godina 20. stoljeća u Istambulu dodala striptiz uz svoj ples. Uskoro se trbušne plesačice počinju pojavljivati u mnogim ranim Hollywoodskim nijemim filmovima. Legende filmskog trbušnog plesa bile su Samia Gamal, koju znamo iz filmova Dolina kraljeva te Alibaba i 40 hajduka iz 1954., i Tahiya Karioka.
Na prijelazu u 20.st. počinju se otvarati noćni klubovi u sjevernoj Africi i na bliskom Istoku, kako bi zadovoljili zahtjeve kolonijalnih vlasti i zapadnjačkih turista, koji su plaćali da vide glamurozne trbušne plesačice odjevene u kićene kostime, plešući na prstima, izvodeći nježne pokrete bokovima i graciozne geste rukama, vrlo slične današnjem modernom egipatskom stilu plesa. U Egiptu danas postoje tri glavne forme tradicionalnog plesa povezanog sa trbušnim: Baladi, Sha'abi i Sharqi. Od 70.-ih godina 20. stoljeća do danas počinje ubrzani razvoj zajednica orijentalnog plesa po cijelom svijetu: organiziraju se plesne radionice, festivali, seminari i udruge plesačica. Trbušni ples je danas dosegao vrhunac, dijelom zahvaljujući nekim svjetskim pjevačkim zvijezdama koje u svojim nastupima koriste elemente trbušnog plesa – shimmy-je, deve itd. Tako ga je prva popularizirala kolumbijska pjevačica Shakira, a zatim i Beyonce, Aaliyah i druge. Sve više žena shvaća njegov doprinos zdravlju i oblikovanju figure, pa ga mnoge žene prakticiraju kao redovit oblik tjelovježbe, zabave i opuštanja. Od prošlosti pa sve do danas, trbušni ples ohrabruje svaku ženu da upozna senzualnost svojeg tijela te razvija osjećaj zadovoljstva samim sobom.
Ples je bio poznat Babiloncima, Sumeranima, Egipćanima, Mikenjanima, Perzijancima i Grcima. 1628. godine prije Krista, bila je velika erupcija vulkana na Santoriniju u Grčkoj koja je uništila mikensku civilizaciju. Preživjeli su iz okolnog područja bježali u velikim migracijama i tako širili svoju kulturu, pa tako i ples. Možda je bio nošen na istok prema Afganistanu, a onda prema sjevernoj Indiji; možda je putovao do rijeke Ind s Aleksandrom Velikim u 4.st. pr. Kr., a možda oboje...
koji je korijen mnogih pokreta u današnjem trbušnom plesu. Složeni pokreti kukovima, shimmy-ji i različiti izrazi lica, kao i ples s velom ili činelicama, može se povezati sa romskim zabavljačkim skupinama, koji su ostale veoma popularni sve do kraja 19. stoljeća. Slabljenjem Otomanskog carstva, smanjuje se popularnost chengi zabavljača i polako se razvija trbušni ples kakav danas poznajemo kao turski stil trbušnog plesa.
i tijela im bacili u Nil. Nakon toga, Francuzi su otvorili javne kuće i prisili ghawazeejke da rade u njima. Od tada, pa sve do kraja 19. stoljeća Egipat je postao glavno trendovsko mjesto za bogataše iz zapadne Europe. Egipatske vlasti su tolerirale plesanje u javnosti jer su ubirale porez od plesačica, ali ipak su pritužbe i mišljenja religijskih skupina s vremenom nadjačale financijsku korist te je javni nastup ghawazee plesačica u Kairu zabranjen, a kazne za kršenje tog zakona bile su stroge. Kasnije je zabrana ukinuta i ples je vraćen u Kairo, ali je zabrana o plesanju u javnosti ostala. Plesalo se u zatvorenim prostorima i nastao je egipatski kabaretski stil. Na prijelazu stoljeća, europski turisti nadjenuli su mu naziv trbušni ples.
Tako je plesačica Ayse Nana krajem 50.-ih godina 20. stoljeća u Istambulu dodala striptiz uz svoj ples. Uskoro se trbušne plesačice počinju pojavljivati u mnogim ranim Hollywoodskim nijemim filmovima. Legende filmskog trbušnog plesa bile su Samia Gamal, koju znamo iz filmova Dolina kraljeva te Alibaba i 40 hajduka iz 1954., i Tahiya Karioka.
Od 70.-ih godina 20. stoljeća do danas počinje ubrzani razvoj zajednica orijentalnog plesa po cijelom svijetu: organiziraju se plesne radionice, festivali, seminari i udruge plesačica. Trbušni ples je danas dosegao vrhunac, dijelom zahvaljujući nekim svjetskim pjevačkim zvijezdama koje u svojim nastupima koriste elemente trbušnog plesa – shimmy-je, deve itd. Tako ga je prva popularizirala kolumbijska pjevačica Shakira, a zatim i Beyonce, Aaliyah i druge. Sve više žena shvaća njegov doprinos zdravlju i oblikovanju figure, pa ga mnoge žene prakticiraju kao redovit oblik tjelovježbe, zabave i opuštanja. Od prošlosti pa sve do danas, trbušni ples ohrabruje svaku ženu da upozna senzualnost svojeg tijela te razvija osjećaj zadovoljstva samim sobom.
